Sarajevo kao povijesna raskrsnica istoka i zapada, mjesto u kojem se isprepliću mnoge kulture, a od kojih je svaka, osim na arhitekturu, ostavila pečat i na gastronomsku ponudu ovog grada. Navike i ukusi su se mijenjali tijekom povijesti pa je tim promjenama zahvaćena i sarajevska kuhinja. Ne mora vas čuditi ako u toj kuhinji pronađete austrijski, mađarski, turski ili još neki jaki utjecaj. Sarajevo je stoljećima gradilo i izgradilo svoj specifičan ukus u kulinarstvu, koji se malo gdje može sresti. Recepti su se prenosili sa koljena na koljeno, uglavnom usmenim putem od kojih su mnogi nažalost zaboravljeni. Ipak, dobra domaća kuhinja se zadržala u većini sarajevskih domova do danas.
Tako možete u aščinicama pojesti: pače, begovu čorbu, sogan-dolmu, sarmu; u ćevabdžinicama: ćevape, pljeskavice, sudžuke; u buregdžinicama razne vrste pita: burek, sirnicu, zeljanicu; u slastičarnama: baklave, ružice, kadaif, tufahije... Sve su to jela po kojima je Sarajevo nadaleko poznato i zbog kojih se turisti sa uživanjem ponovo njima vraćaju.
Sada kada smo spomenuli sva ova izvrsna jela red bi bio da vas uputimo i na mjesta gdje ih sve možete probati, pa ćemo vam u nastavku ovog bloga preporučiti mjesta na kojima se svim ovim primamljive poslasticama možete počastiti.
Počevši od središnjeg i vjerojatno jednog od najzanimljivijih dijelova grada, Baščaršije, započet ćemo ovu ukusnu priču sa kraljem sarajevske kuhinje, a to je ćevap. Ako želite zvučati, a samim time i jesti kao sarajlija, ćevape u Sarajevu ćete ih naručiti kao “peticu” (5 komada), “desetku” (10 komada) i to u pola ili cijeli, naravno, somun. Uz ovakve porcije neizostavan je svakako i kajmak te ovisno o daljnjim socijalnim aktivnosima, i luk. Osim ovih dodataka, ponegdje ćete dobiti i domaće kiselo mlijeko. Uz klasične ćevape vrlo su popularne i sudžukice (tanke kobasice slično sastava mesa kao i ćevap ali uz dodatak paprike). U srcu ovog starog dijela Sarajeva preporučili bismo vam ćevabdžinicu Mrkva, Fran Ferhatović, Zmaj na željezničkoj stanici te nezaobilaznu ćevabdžinicu Željo.
Ako ipak niste ljubitelj ćevapa ili sličnih delicija s roštilja (u što ne vjerujemo pa ćemo pretpostaviti da ste se samo zasitili) tu su uvijek buregdžinice. Da vas ne bi čudno gledali prilikom naručivanja savjetujemo vam da termine poput “burek sa sirom”, “burek sa mesom” i “burek sa krumpirom” nakratko zaboravite i zamijenite s nazivima kao što su sirnica, krompiruša, zeljanica i burek (onaj s mesom da) čisto radi boljeg sporazumijevanja, a i čemu trošiti riječi kad si gladan. Jedna od poznatijih buregdžinica, također na Baščaršiji, pod nazivom Bosna nudi širok spektar bureka, obični, sa mljevenim mesom, sa sjeckanim mesom te buredžike – male burekčiće preliveni kiselim vrhnjem s bijelim lukom koji također zahtjevaju pažnju na buduće socijalne aktivnosti. Preporuka je također i buregdžinica ASDŽ koja se nalazi preko puta Bosne, a oni svoje pite rade ispod peke.
Za one željne nečega “sa kašikom” tj. žlicom, preporučujemo aščinice u kojima možete osjetiti srž bosanske kuhinje i to aščinicu ASDŽ pod istim nazivom kao i buregdžinica.
