Jurišićeva 26, Zagreb
Pon-Pet 09-17h

Srpski specijaliteti koje morate probati

Srpska tradicionalna kuhinja obuhvaća riznicu okusa i mirisa nastalu mješavinom utjecaja raznih naroda koji su prolazili ovuda i živjeli na ovim prostorima. Kao i u kulturi općenito, ova fuzija različitih utjecaja rezultirala je originalnošću, pa bogata srpska ponuda hrane nudi nezaboravne okuse koji se samo u Srbiji mogu osjetiti.

Srpsku kuhinju karakterizira veoma raznovrsna, jaka i začinjena hrana, za koju bi se ugrubo moglo reći da je kombinacija grčke, bugarske, turske i mađarske kuhinje. U njoj prevladava upotreba mesa, tijesta, povrća i mliječnih proizvoda.

Spremanje hrane je poseban dio srpske tradicije i kulture. U srpskim selima kuhinja se nazivala još i „kuća“, a centralni dio je bio kamin, koje je predstavljalo važno, kultno mjesto, pored koga se odigravao svakodnevni život i okupljala cijela obitelj.

Specijaliteti koje morate probati u Srbiji: burekgibanicameso sa roštiljapečenjeKarađorđeva šniclasarma, gulaš, đuveč, musaka, mućkalica, čvarci, kajmak, pršut, kiselo mlijeko.

Ispijanje kave je stoljetna tradicija u Srbiji, pa stoga ne propustite domaću kavu uz baklavu ili rahat lokum, dok će vam ljubazni domaćini u svojim domovima najprije ponuditi slatko i vodu.

Za nacionalno voće se u Srbiji smatra šljiva od koje se pravi nadaleko čuvena rakija- šljivovica, koja je na neki način postala jedan od simbola Srbije. Nemojte otići iz Srbije, a ne popiti bar jednu.

Za mnoge specijalitete srpske nacionalne kuhinje ne postoji prava riječ u rječnicima stranih jezika, a ni okus s kojim se mogu usporediti. Stoga je najbolje doći i isprobati ih. Srpske rakije su veoma kvalitetne i prave se od voća, od kajsije, šljive, dunje i drugog voća, zbog čega ih ljudi posebno vole. Poslužuju se u srpskom tradicionalnom čokanju.

1. KAJMAK
Žut kao dukat

U svijetu kajmak spremaju samo dva naroda, Srbi i Mongoli. Riječ "kajmak" je pak turskog podrijetla iako ga u Turskoj nema, u stvari je prijevod starijeg naziva "skorup". Zanimljivo je također i da se kajmak nikada nije uspio industrijski proizvesti, a da pri tom zadrži prepoznatljivi izgled i okus. Domaći znalci se zaklinju da je najbolji onaj iz okoline Čačka. Smatra se da se kajmak u Srbiji radio još u vrijeme Nemanjića.

2. KARAĐORĐEV ODREZAK
Iliti „djevojački san“

Karađorđev odrezak je osmislio profesor kulinarstva, Milovan Mića Stojanović, koji je bio i Titov kuhar. Jelo je nastalo davne 1956.godine u restoranu Golf, a sastoji se od odreska i kajmaka. Karađorđev odrezak je nastao sasvim slučajno kada je jedna gošća restorana tražila čuveni Kijevski kotlet za koji kuhar Mića Stojanović nije imao dovoljno sastojaka. Želeći da impresionira gošću, iskoristio je odrezak i kajmak i napravio fantastično jelo koje je ukrasio u obliku ordena Karađorđeve zvijezde.

3. ĆEVAPI
Obrok koji skače

Ćevapčići nisu izvorni srpski specijalitet, ali su se i te kako udomaćili na našim prostorima. U Srbiji se pripremaju drugačije u odnosu na one u Sarajevu ili u Bugarskoj, kojima je osnova janjetina. U Srbiji se najčešće priprema od svinjskog i junećeg mesa i mora odskočiti kada se pusti s pola metra visine na tanjur, što znači da je dobro umješan. Služi se s nasjeckanim crnim lukom, kajmakom, mladim sirom... Naziv ćevap potječe od turske riječi kebab. Smatra se da su najbolji ćevapčići iz Leskovca na jugu Srbije, koji se rade od telećeg mesa, peku na ugljenu, a razmak između žica roštilja mora biti točno osam milimetara. Kad je kraljica Elisabetha s princom Filipom posjetila Jugoslaviju probala je ćevape, leskovačke uštipke i pljeskavice.

4. ČVARCI
Svinjski čips

U Engleskoj, Kanadi, Americi čvarke nazivaju "vastage" (ono što im ostane kad cijede mast, pa ne znaju što s time napraviti). U Srbiji ih je nekad jela samo sirotinja, ali je od toga tijekom stoljeća napravljena umjetnost, pa svaki kraj ima svoju vrstu čvaraka. Postoje mađarski, srijemski, bački, biber, šoder i duhan čvarci. Ovi posljednji su se proizvodili samo u valjevskom kraju, kao otmjenija vrsta klasičnih čvaraka. Dobivaju se dužim kuhanjem, prženjem i cijeđenjem, dok se ne raspadnu i dobiju zlatnu boju. Puna limena posuda se nalije vodom, kuha se šest-sedam sati, dok meso ne otpadne s kostiju i postane kašasto. Onda se sve kroz platno cijedi stegama, čvarci se rastresu i posole, te postanu hrskavi. U šali čvarke često zovu - svinjski čips.

5. SARMA
Jugoslovenski hit

Čak su i Kelti imali jelo slično sarmi od sjeckanog mesa ovčetine, zamotanog u list kiselog kupusa. Sarma se jede skoro na cijelom istoku, a naziv potječe od turske riječi "sarmak" što znači "smotati, zaviti" i slična je specijalitetu dolma, koji je omiljeno jelo u Turskoj. Sarmu prave mnogi narodi, ali često na različit način, Bugari sa slatkim kupusom, Grci s lišćem vinove loze... Budući da se jede u cijeloj regiji, neki stručnjaci su predlagali da bi bilo pošteno da se sarma nazove jugoslovenskim jelom! Sarmi je veliki konkurent svadbarski kupus.

6. GIBANICA
Najljepša srpska torta

Sofija Maksimović je još 1913. godine svom kuharu otkrila tajne pripreme čak 17 gibanica: od maka, višanja, zelja, špinata, bundeve, rezanaca, ali i za pravu srpsku gibanicu od sira i kajmaka, za koju su se ručno mijesile kore te pekle na plotni peći na drva. Jedna od varijanti gibanice je danas gotovo zaboravljena jufkara, koja se pravila od prepečenih kora za gibanicu kuhanih u mlijeku. Nekad je na vodeničnim ognjištima uvijek bilo žara, pa je vatre uvijek bilo, kako za kuhanje i pečenje tako i za samo grijanje, a bile su čuvene pogača, proja i gibanica iz vodenica. Titovi kuhari tvrde da je maršal naročito volio jesti gibanice i pite sa sirom, a nije podnosio torte i kremaste kolače.

7. SVADBARSKI KUPUS
Šumadijski specijalitet

Svadba u Srbiji ne može se zamisliti bez tradicionalnog jela, koje je i dobilo ime upravo po svadbi, svadbarskog kupusa. Pored svadbi poslužuje se na svim "vašarima", zabavama i manifestacijama. Jelo je podrijetlom iz srca Šumadije, te mnogima asocijacija na Guču i trubače. Kažu da se tamo sprema najbolji svadbarski kupus! Kuha se satima u zemljanom loncu, što duže tinja na vatri to je ukusniji. Naročito sutradan. Stavlja se oko 40 % mesa u odnosu na kupus po principu red mesa, red kupusa, i nakon višesatnog kuhanja dobije se savršeno jelo za okrjepu, naročito u zimskim danima, kako bi zabava mogla potrajati cijelu noć. 

Pogledaj ponudu našeg Party Vlak Beograd putovanja - više informacija na linku - www.funfactory.hr/putovanja/party-vlak-beograd

             

Povezano